Djeca su mi dolazila samo kad im je falilo za kredit, a onda su mi tražila da prodam vikendicu koju je moj pokojni muž gradio vlastitim rukama
Stajala sam u kuhinji s mokrom krpom u ruci kad mi je sin bez uvoda rekao da je vrijeme da prodam vikendicu i spasim njih od dugova. U tom trenutku mi se sve u meni prelomilo, jer to nije bila samo zemlja i stara kuća, nego zadnje mjesto na kojem još osjećam svog pokojnog muža. Tek nakon jednog bolnog razgovora s kćerkom prvi put smo otvorili ono što nas godinama tiho uništava.