Ovo je moja priča, Gordana, o tome kako sam izgubila sina zbog jedne naizgled bezazlene molbe upućene snaji. Kroz suze i osjećaj izdaje, preispitujem svaki svoj korak i pitam se gdje sam pogriješila kao majka. Ova ispovijest je moj vapaj za razumijevanjem i iskren razgovor o granicama i zahvalnosti u porodici.
Zovem se Ivana i nikada nisam mislila da će me vlastita šogorica optužiti za glad svoje kćeri. Naša obitelj se raspada pod teretom laži, izdaje i neprestanih zahtjeva za pomoć. Pitanje je: gdje prestaje obiteljska solidarnost, a počinje iskorištavanje?
Zovem se Ivana i nikada neću zaboraviti dan kada su mi roditelji odlučili darovati stan u Zagrebu. Umjesto sreće, taj dar je donio zavist, ogorčenost i duboke rane među nama. Danas se pitam vrijedi li išta materijalno ako zbog toga izgubiš obitelj.
Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam, sjedeći za kuhinjskim stolom s mamom, shvatio da cijeli moj život možda nije ono što sam mislio. Jedna obična lekcija iz biologije otvorila je Pandorinu kutiju tajni i laži u našoj obitelji. Sada se pitam – koliko zapravo poznajemo one koje najviše volimo?