Godinama sam gradila dom za svoju djecu, a onda su me u mom stanu poslali da spavam u kuhinji kao da sam višak

Stajala sam u vlastitom hodniku i slušala kako moj sin i snaha odlučuju da je za sve najbolje da ja prebacim svoje stvari u kuhinju, kao da nisam žena koja je taj stan otplaćivala pola života. Sve što sam imala dala sam djeci, a na kraju sam u domu koji sam stvorila postala tiha sjena koju nitko ništa ne pita. I danas se pitam gdje je nestala granica između ljubavi majke i trenutka kad te vlastito dijete počne gledati kao teret.