Stajala sam u hodniku svog zagrebačkog stana i gledala čovjeka koji me ostavio kao dijete, a sad se vratio s torbom u ruci i pričom o zakonskoj obvezi uzdržavanja. U meni su se sudarili bijes, sram, krivnja i pitanje dugujem li išta ocu koji nije bio tu kad sam ga najviše trebala. Na kraju smo uz puno teških riječi, poniženja i jednog odlaska odvjetniku došli do krhkog dogovora koji nije izliječio prošlost, ali je možda spriječio da nas potpuno uništi.