Moj sin i unuci me zaboravljaju: Jesam li stvarno postala višak u njihovim životima?
Sjedim sama u stanu u Novom Zagrebu i čekam da zazvoni telefon, ali moj sin Ivan i unuci sve rjeđe zovu. Sjećam se dana kad sam ga držala za ruku na putu do škole i kako sam mu obećala da ću uvijek biti tu za njega. Danas se pitam jesam li pogriješila negdje putem ili je jednostavno došlo vrijeme da budem zaboravljena.