Moja kćerka mi je priznala da se srami jer joj ne mogu pomagati kao njeni svekar i svekrva. Osjećam se povrijeđeno i nemoćno, jer nemam bogatstvo kao oni, ali imam srce puno ljubavi. Ovo je moja priča o boli, obiteljskim nesporazumima i borbi između materijalnog i emotivnog.
Nikad neću zaboraviti trenutak kad me nepoznati ulični svirač pred svima prozvao zbog moje sebičnosti. Taj dan sam shvatio koliko sam bio slijep za trud i žrtvu svoje supruge. Moja priča je poziv svima da se zapitaju dijelimo li zaista teret svakodnevnog života s onima koje volimo.
Nikada nisam mislila da će moj dnevnik, moj najbliži prijatelj, postati izvor moje najveće boli. Sve moje tajne, strahovi i želje, odjednom su postali javna stvar. Sada se pitam: tko sam ja kad svi znaju ono što sam skrivala i mogu li ikada ponovno vjerovati ljudima?