Zovem se Ljiljana i majka sam troje djece. Ova priča je o tome kako sam, nakon što su svi odrasli i otišli svojim putem, ostala sama u kući punoj uspomena, boreći se s osjećajem da više nisam potrebna onima koje najviše volim. Kroz sjećanja, pisma i rijetke telefonske pozive, pokušavam pronaći smisao u tišini koja je zamijenila nekadašnji smijeh.
Moj sin me zamolio da prodam kuću u kojoj sam provela trideset godina, gdje sam odgojila djecu i gdje mi je muž umro. Osjećam da iza svega stoji njegova žena, Ivana, s kojom nikad nisam pronašla zajednički jezik. Dok se obitelj raspada pod teretom nasljedstva, ljubavi i zamjeranja, prisiljena sam suočiti se s pitanjem što zaista čini dom i što sam spremna izgubiti da ga zadržim.
Moja kći, Ana, iznenada je prekinula svaki kontakt sa mnom prije godinu dana. Iako je nekad govorila da sam joj najbolja prijateljica, sada ne odgovara na moje pozive niti poruke. Ostala sam sama s pitanjima i sjećanjima, pitajući se gdje sam pogriješila.