Sjedila sam u ordinaciji u zagrebačkom rodilištu kad mi je liječnica tiho rekla da srce mog sina nije dobro razvijeno i da će odmah nakon poroda morati na operaciju na Rebru. Mislila sam da će me muž primiti za ruku, a on je iste večeri, uz svoju majku za kuhinjskim stolom, počeo govoriti da ne moramo zadržati to dijete. Ostala sam sama s trudnoćom, kreditom, bolnicom i strahom, a danas, kad je moj sin napokon stabilno, oni traže da ga vide kao da se ništa nije dogodilo.