Kad me udario pred vratima kuhinje, spakirala sam život u dvije torbe i pobjegla u Zagreb po svoju kćer i zrak

Nikad neću zaboraviti noć kada me muž prvi put udario tako da sam shvatila da, ako ostanem, više neću biti ni majka ni žena nego samo sjena. Uz pomoć prijateljice pobjegla sam u Zagreb, spavala na tuđem kauču, radila sve što sam mogla i mjesecima se borila da vratim kćer sebi. Danas sam razvedena, još krpam kraj s krajem, ali prvi put živim bez straha i ne dam da moje dijete odrasta uz nasilje.