Nikad neću zaboraviti noć kad je moj muž zalupio vratima i ostavio mene i našeg malog sina bez kune, bez plana i bez ičega osim srama koji su drugi tako lako dijelili. Dok su susjedi šaptali po haustoru, a rodbina pametovala sa sigurne udaljenosti, njegova majka je otvorila vrata svog stana i pustila nas unutra, iako ni sama nije znala hoće li to izdržati. Od tada se zajedno borimo s dugovima, alimentacijom, papirima i ranama koje ne prolaze brzo, ali smo usput postale nešto što nijedna od nas nije očekivala.