Zovem se Marija i majka sam deset kćeri iz malog sela kraj Livna. Cijeli život borim se s očekivanjima muža, svekrve i sela, koji sanjaju sina, dok ja pokušavam pronaći sebe među svakodnevnim brigama i neostvarenim snovima. Ovo je priča o nadi, razočaranjima i snazi žene koja ne želi odustati.
Odgojila sam tri sina i dvije kćeri u malom bosanskom mjestu, vjerujući u obitelj i ljubav. S godinama su mi kćeri postale oslonac, dok su se sinovi udaljili, ostavljajući me s pitanjem gdje sam pogriješila. Sada, u starosti, borim se s tišinom svojih sinova i odjekom neizgovorenih riječi.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam posvetila svojim kćerima, žrtvujući vlastite snove i udobnost. Sada, kad su odrasle i imaju svoje živote, osjećam se odbačeno i pitam se gdje smo pogriješili. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i boli koju donosi nezahvalnost najbližih.
Zovem se Stjepan i ovo je priča o tome kako je ljubav prema mojim kćerima postala teret koji nas je sve udaljio. Mislio sam da je moj zadatak samo pružiti im sigurnost, ali nisam vidio kako sam ih nesvjesno gurao u rivalstvo i tišinu. Tek kad se sve raspalo, uspio sam pogledati istini u oči i pokušati popraviti ono što sam uništio.
Odrasla sam u Sarajevu, odgajala petoro djece, vjerujući da je ljubav dovoljna. Danas, u tišini stana, pitam se gdje sam pogriješila jer su mi sinovi daleki, a kćeri jedini oslonac. Ova priča je moj pokušaj da razumijem tišinu koja nas dijeli.