Stajala sam usred kuhinje sa spakiranom torbom u ruci, nekoliko dana nakon muževe smrti, i slušala vlastitu djecu kako mirno raspravljaju gdje bi me bilo najpraktičnije smjestiti. Cijeli sam život živjela za njih, čuvala im djecu, kuhala, posuđivala novac i odricala se svega, a onda sam odjednom postala problem koji remeti raspored i kvadraturu. Najviše me nije boljela ideja doma za starije, nego spoznaja da je njima lakše organizirati moj odlazak nego moj ostanak.