Moja priča počinje prizorom u kuhinji, gdje moja svekrva Irena zahtijeva da ne izlazim s drugim muškarcima jer ‘moralno to nije primjereno’. Osjećam teret krivnje, ali i još veću prazninu jer mi se uskraćuje pravo da ponovo volim. Pitam se: imaju li udovice uopće pravo na drugu sreću ili je njihov život zauvijek obilježen tuđim očekivanjima?