Još mi zvoni u glavi trenutak kad sam u bakinom stanu u Trnju otvorila hladnjak i vidjela da unutra nema gotovo ničega osim pola senfa, boce vode i starog jogurta. U tom sam trenutku osjetila sram, bijes i paniku, jer sam shvatila da je žena koja me odgojila tjednima živjela na keksima i jušnim kockicama dok smo mi jurili za kreditima, školom i obavezama. Kad sam odlučila dovesti je k sebi, moja kuća se pretvorila u bojno polje, a ja sam prvi put morala birati između mira u vlastitom domu i duga prema ženi koja mi je nekad bila cijeli svijet.