Stajala sam u kuhinji s računima u rukama, dok su mi djeca kašljala iza zatvorenih vrata, a muž šutio jer je upravo ostao bez posla. Nazvala sam majku i baku misleći da će barem zbog djece pokazati srce, ali umjesto pomoći dočekale su me riječi koje i danas bole više od neplaćenih rata i opomena. Tih nekoliko tjedana promijenilo me zauvijek, jer sam prvi put stvarno shvatila koliko čovjek može biti sam i među svojima.