Stajala sam u vjenčanici pred svim našim ljudima kad sam prvi put sebi priznala da se ne udajem iz ljubavi nego iz straha, srama i navike. U trenutku kad je moj zaručnik, već pijan, pokazao lice koje sam mjesecima pokušavala opravdati, pobjegla sam uz pomoć prijatelja koji je godinama šutke gledao kako tonem. Poslije me dočekalo pola grada, osuda roditelja i tišina kuće, ali sam iz tog poniženja ipak počela graditi život u kojem prvi put mogu normalno disati.