Zovem se Sanja i već deset godina radim kao učiteljica u maloj osnovnoj školi na rubu Bosne. Ova priča govori o jednom naizgled bezazlenom događaju koji je pokrenuo lavinu laži, sumnji i boli, ali i o tome kako sam naučila gledati djecu i roditelje drugim očima. Možda ćete se i vi prepoznati u mojim riječima.
Ovo je priča o mojoj susjedi Zorici iz djetinjstva, djevojčici koja je uvijek bila gladna i tužna zbog očeve ovisnosti o alkoholu. Kroz vlastitu nemoć i pokušaje da joj pomognem, naučio sam koliko su tuđe greške često teret na leđima onih najnevinijih. Pitam se, može li se zaista pomoći nekome tko živi u sjeni tuđih pogrešaka?
Ležim u bolničkoj sobi, gledam kroz prozor i pitam se gdje su svi oni koje sam volio. Nakon moždanog udara, nitko iz moje obitelji nije došao po mene. Ovo je priča o boli, izdaji i mojoj borbi za oprost.