Godinama je majčin ponos i mržnja držali obitelj razdvojenim, a unuk nije smio uopće zakoračiti u kuću. No, jedan iznenadni poziv iz bolnice srušio je sve zidove i postavio pitanje može li oprost biti jači od dubokih predrasuda.
Kada ljubav prema obitelji postane teret koji vas guši u vlastitom domu. Borba između razumijevanja za tugujućeg tasta i potrebe za privatnošću dovela je ovaj brak do ruba pucanja. Može li se postaviti granica bez okrutnosti i kako spasiti mir u kući a ne slomiti srce onome tko nema kamo otići?
Vozila sam muža prema hitnoj dok se savijao od bolova, a mislila sam samo da stignemo na vrijeme i da ga ne izgubim. U bolnici sam saznala da nije jeo sam, nego s kolegicom s posla, i da su oboje otrovani istim obrokom tijekom večere za koju ja nisam smjela znati. Te noći mi se nije raspao samo njegov želudac nego i sve ono što sam godinama zvala brakom, pa sam ostala između bijesa, srama i pitanja ima li išta više za spasiti.
Zovem se Katarina i nikad nisam mislila da nešto može toliko uzdrmati našu porodicu u Sarajevu. Kad sam otkrila da moja šogorica, Maja, lažira trudnoću kako bi izbjegla otkaz na poslu i spriječila iseljenje iz stana, sve se promijenilo. Sada stojim usred oluje izdaje, lojalnosti i krivnje, pitajući se jesmo li svi djelomično krivi jer smo okretali glavu od istine.
Moj život se zauvijek promijenio onog dana kad sam, drhteći i uplakanih očiju, vratila zaručnički prsten Ivanu. Sve što smo gradili srušilo se u trenutku — povjerenje, obiteljski snovi i osjećaj pripadnosti. Iza kulisa naših osmijeha krili su se laži, izdaja i vlastita potraga za srećom o kojoj sam se usudila tek sanjati.
