Kad me udario pred vratima kuhinje, spakirala sam život u dvije torbe i pobjegla u Zagreb po svoju kćer i zrak

Nikad neću zaboraviti noć kada me muž prvi put udario tako da sam shvatila da, ako ostanem, više neću biti ni majka ni žena nego samo sjena. Uz pomoć prijateljice pobjegla sam u Zagreb, spavala na tuđem kauču, radila sve što sam mogla i mjesecima se borila da vratim kćer sebi. Danas sam razvedena, još krpam kraj s krajem, ali prvi put živim bez straha i ne dam da moje dijete odrasta uz nasilje.

Slučajno sam čula kako moj muž govori da me trpi samo zbog stana i novca, pa sam prodala sve i otišla na more da počnem živjeti bez njega

Stajala sam iza poluotvorenih vrata i slušala čovjeka kojeg sam voljela kako se smije dok govori da sam mu samo sigurna luka, stan u Zagrebu i nasljedstvo mojih pokojnih roditelja. Taj trenutak mi je razbio brak, ali me i probudio, jer sam prvi put jasno vidjela da sam godinama nosila i njega i njegove dugove, dok je on moje povjerenje pretvarao u korist. Otišla sam na more, otvorila malu radionicu keramike i naučila da mir koji sama izgradim vrijedi više od bilo kakve lažne ljubavi.