Došla je na dvije tjedne, a ostala pola godine. Dok muž brani brata u krizi, ja sam postala nevidljiva služkinja u vlastitom domu. Do kamo doseže empatija, a gdje počinje dopuštanje da nas drugi potpuno ugaze?
Pokušala je izgraditi dom, a završila je u kavezu pasivne agresije i obiteljskog pritiska. Do kamo može doći žrtvovanje vlastitog identiteta radi privida mira i ljubavi prema muškarcu koji nikada nije odrastao?
Između iscrpljenosti, bolesti oca i brutalnih optužbi vlastite braće, jedna kćer pokušava pronaći granicu između ljubavi i samouništenja. Je li odluka o domu za starije čin okrutnosti ili jedini način za preživljavanje cijele obitelji?
Godinama sam bila nevidljivi stup koji drži cijelu obitelj, sve dok me tijelo nije potpuno slomilo i poslalo u bolnicu. Dok je moj muž smatrao da je plaćanje računa dovoljno, ja sam polako nestajala u beskrajnim obvezama. Odlučila sam prestati biti korisna i pustiti sve da se raspadne, ali jesu li te dvije tjedna kaosa bile jedini način da me on konačno primijeti?